DESCRIPTION:
UTF-8

ZAGREBAČKI PLESNI ANSAMBL (ZPA)
u suradnji sa Zagrebačkim kazalištem mladih (ZeKaeM)
i uz potporu Suzanne Dellal Centre, Israel

koreograf: Sahar Azimi
asistent koreografa: Elad Schechter
plesači: Benjamin Bac, Sara Barbieri, Petra Chelfi, Darija Doždor, Petra Hrašćanec Herceg, Maša Kolar, Aleksandra Mišić, Ognjen Vučinić

dizajn svjetla: Aleksandar Čavlek
glazba: Didi Erez
kostimi: Emina Tataragić
umjetničko vodstvo i produkcija: Snježana Abramović Milković
izvršni producent: Mirna Čubranić
odnosi s javnošću: Kristina Krtanjek
organizacija: Andreja Široki
fotograf: Jasenko Rasol
dizajn plakata i knjižice: Studio Cuculić, Maja Draganić

Kamera: Igor Zelić, Goran Škofić
Montaža: Goran Škofić


Premijera: 15. rujna 2009. u ZeKaeM-u, dvorana Istra, 20:00 h


UTF-8 (Unicode Transformation Format 8) je način zapisa kodnih točaka u standardu Unicode, uz pomoć 8-bitnog kodiranja s promjenjivim brojem bajtova po znaku. Može predstaviti svaki znak u Unicode standardu, a uz to je i „unatrag kompatibilan sa 7-bitnim ASCII standardom. Iz tih je razloga sve češći odabir u kodiranju elektronskih poruka, web stranica i na drugim mjestima gdje se znakovi/slova pohranjuju ili „streamiraju.
Kodiranje ovisi o vrijednosti kodne točke. Sve kodne točke koje se poklapaju s 7-bitnim ASCII imaju upravo ASCII kodiranje. U svim nizovima gdje više bajtova predstavlja jednu kodnu točku, svaki bajt ima najviši bit postavljen na 1. Prvi bajt u nizu od više njih uvijek počinje s 11, a svi ostali počinju s 10. Uzimajući u obzir dozvoljena područja kodnih točki, to daje veliku redudantnost, a opet kompaktnost.
Internet Engineering Task Force (IETF) zahtijeva od svih internetskih protokola da identificiraju kodiranje koje koriste i odobrena kodiranja moraju uključivati UTF-8. Internet Mail Consortium (IMC) preporučuje da svi programi elektronske pošte mogu prikazati i kreirati poruku koristeći UTF-8.

Površnost koja nastaje iz zajedničkog denominatora.
Potreba da nas svi razumiju.
Kod ili format koji oblikuje jednostavnu ideju u lijepe korice kako bi bila bolje ocijenjena.
Svetost neobičnosti kao novog oblika jedinstvenosti...
Umoran duh koji promatra iza korica.
I izvanredni kod koji ostavlja malo prostora slobodi duha.
Ili mi kodu dajemo svoje vlastito tumačenje već kad ga kopiramo, a možda ga ponekad možemo i pobijediti...?!
U „predstavi predočujemo zadatke koda
i promatramo kako se plesači nose s učenjem i očuvanjem koda
tijelom i umom...