DESCRIPTION:
Smiješnoga lica sami padamo.
Svatko na drugom kraju svijeta,
zapetljanih tijela umor skrivamo.

Koliko potrošenih priča, pune ulice papira,
pokidanih istina.
Snovima trošili smo ceste
i mada se ne smije u sebi dugo šutjeli.

Miris prve jeseni.

Kroz otrovane noći kad je sjećanje na straži,
ja ne prolazim.
Tada vagoni puni srebra ni rijeke zlatnog praha
neće jutro potkupiti.

A vjetar nosi na lakim usnama miris prve jeseni...

Ooooo, govorim u snu...

Koliko potrošenih priča, pune ulice papira,
pokidanih istina.
Snovima trošili smo ceste
i mada se ne smije u sebi dugo šutjeli.

A vjetar nosi na lakim usnama miris prve jeseni.

Ooooo, govorim u snu...