".Ovu malu biografiju pišem u prvom licu, jer drugacije ne znam i ne mogu. Nadam se da mi nitko nece zamjeriti na tome.
"Majke" smo osnovali Nedjeljko Ivkovic-Kilmister (bas) i ja, Goran Bare-Bare (vokal) u proljece 1984. u Vinkovcima. Pridružili su nam se Ivica Duspara (gitara), Željko Mikulic-Korozija (bubanj) i Marin Pokrovac (solo gitara).
Nismo imali nekih ambicija u smislu "rock kao posao", a pogotovo ne snimanja LP ploce (iako smo o tome svi sanjali) jer smo se pomirili s cinjenicom da dolazimo iz provincije, a i glazba koju smo svirali se dosta razlikovala od tadašnjeg mainstreama. No ljudi do cijeg nam je mišljenja stalo su nam stalno govorili kako je to dobro, a demo snimak koji smo snimili za svoje potrebe se poceo tu i tamo slušati.
Tako je pjesma "Iz sve snage" završila na "Demo X" zagrebackog radija 101 (mislim da ju je puštao Dubravko Jagatic). Poceli smo svirati po zagrebackim i beogradskim klubovima. Poslije jedne takve svirke u zagrebackom Lapidariju upoznali smo i Zdenka Franjica, zacetnika nezavisne izdavacke scene koji nam je predložio izdavanje i distribuiranje audio kazete za svoju tek osnovanu etiketu "Slušaj najglasnije". Skupili smo novce i za dva dana snimili 14 pjesama za naš tzv. nulti album. Kritike su bile ohrabrujuce, a i na svirke je pocelo dolaziti više ljudi.
I kad smo mislili da je sve super, gitarista Marin Pokrovac i još dva naša draga prijatelja Pavle Pap-Papo i Goran Matoševic -Bratanac pogibaju u automobilskoj nesreci vracajuci se s jedne naše probe. Taj dogadaj nas je zaledio na neko vrijeme. Medutim, riješili smo da nastavimo dalje. I nastavili smo, svirki je bilo sve više. Narocito je bio važan nastup na ljubljanskom festivalu novih rock snaga "Novi Rock" (to je bio jako cijenjen rock festival u tadašnjoj Jugoslaviji). Poslije pobjede na toj svirci dogadanja oko nas su poceli pratiti tadašnji mainstream pop-rock magazini, a i rock kritika uopce.
1990. za izdavaca "Search and Enjoy" Aleksandra Dragaša i Ante Cikare izdajemo svoj prvi LP nazivom "Razum i bezumlje". Kritike su bile od vrlo dobro do odlicno (u nekim anketama i album godine), no ono što je najvažnije stvorila se publika, jako vjerna publika koja nas je pratila ma gdje god pošli i došli. Medutim naš napredak zaustavlja rat. Bavljenje glazbom dok se oko vas dogada krvoprolice se cinilo neumjesnim i smiješnim, tu se originalna postava Majki zauvijek raspada. Bilo je to gadno vrijeme, odjednom je sve nestalo. Ostao je samo heroin. Probleme s heroinom sam vukao od osnutka grupe ali uvijek je tu bio bend koji mi je davao neki smisao i spašavao me da ne potonem u totalno beznade.
1992. iako totalno ovisan i sluden ja, Bare, bubnjar Korozija i tada osamnaestogodišnji Zoran Calic na gitari pokrecemo "nove" Majke i pred kraj iste godine izdajemo svoj drugi LP i CD nazivom "Razdor", a za izdavaca imamo T.R.I.P. (danas Croatia Records). Album je kod publike prošao odlicno, a podržali su ga i rock kriticari vrlo dobrim kritikama. Nama je bilo bitno da sviramo i svirali smo - i to puno. 1994. u proljece izlazi nam album "Milost", ovaj put samo CD i kaseta jer je vinil izašao iz upotrebe. Ovaj album smo snimili za etiketu "Heroina" (danas CBS). Tada prvi put u karijeri snimamo video spot. Iako su video spotovi vec 15 godina bili neminovnost, mi smo se tek tad za to odlucili. Vjerojatno jer nam to nije bilo potrebno, a i nismo bili neki veliki ljubitelji video spotova. Bilo kako bilo, pjesma za koju smo snimili video spot "Ja sam buducnost" postaje naše prvo obracanje široj publici i naš prvi mali hit.
U ljeto 1994. se razilazimo na godinu dana, a bubnjar Korozija zauvijek odlazi u Ameriku.
Ponovno se skupljamo u ljeto 1995. grupi se pridružuje tada osamnaestogodišnji Krunoslav Domacinovic na gitari koji se savršeno uklopio sa Zokijem, a umjesto Korozije za bubnjeve sjeda Caka. Bilo je super, dobili smo svježi novi zvuk, isto uzbudljiv i mocan kao i onaj koji su stvarali Duspara i Pokrovac u 80-ima. Pocele su svirke te suradnja s ljudima iz tek osnovanog "Jabukatona", no kao i uvijek do tada, kad nam krene dogodi se nešto loše. Meni krajem godine umire supruga Mirjana. Taj dogadaj me zamrznuo i razmišljao sam da odem i ja. Medutim, nekoliko pogleda prekrasnog djeteta, tada jednogodišnjeg sina Mirana te nekoliko savjeta moje majke mi daju snagu da se vratim.
Nastavili smo u proljece 1996. i odlazimo u studio snimati album. Ali nevolje ne prestaju. Usred snimanja albuma Kilmisteru umire otac Ðuro. Mi ostali nastavljamo snimanje, a nakon nekog vremena vraca se i Kilmister (kako mu je bilo samo on zna). Pocetkom ljeta iste godine izlazi album "Vrijeme je da se krene". CD izlazi popracen odlicnim spotom "Mene ne zanima" (režija Gonzo). Publika je album docekala odlicno i kriticari, do cijeg nam je mišljenja stalo, su album pohvalili odlicnim kritikama.
Sviralo se sve više tako da su u "Jabukatonu" odlucili izdati live album naziva "Život, uživo". Album je snimljen u Zagrebu, mala dvorana Doma sportova. I tako sve do proljeca 1998. kad odlazimo u Ljubljanu snimati album "Put do srca sunca". Na promo turneji moje psiho-fizicko stanje se jako pogoršalo. Zaredali su se ekscesi. Poslije jednog takvog, u proljece 1999. iz grupe odlazi gitarista i koautor Zoki. Nakon smirivanja situacije i mog odlaska na lijecenje od ovisnosti o teškim drogama i alkoholu, odlucujemo nastaviti dalje. Na Zoranovo mjesto dolazi Berislav Blaževic-Bero (hamond orgulje), clan tadašnjeg Parnog valjka, a na mjesto bubnjara Cake koji je takoder otišao dolazi Tomas (ex Anestezija, Divlje jagode). Svirali smo u tom sastavu od svibnja 1999. do rujna 2000., tada smo napravili svoj zadnji koncert (festival "Zagreb gori").
Poslije toga ja sam odlucio izdati solo album i izdao sam ih 3, prva 2 dosta uspješna. Zoran Calic je svirao s nekim slovenskim rock grupama da bi se na kraju, oko 2004., ustalio s Kilmisterom i Alenom Marinom (ex Kojoti) u sastavu Elektrobuda. 2006. su izdali jedan album.
Pred sam kraj 2006. Zoran i ja se ponovno igrom slucaja srecemo i nakon par susreta odlucujemo ponovno zasvirati. Kilmister i Kruno se rado odazivaju na naš poziv i eto, Majke su ponovno tu.
Ponovno smo tu, ne da bi odsvirali par koncerata, ponovno smo tu da sviramo rock n' roll glazbu. Do kada, to nitko ne zna ali nije ni važno. Važna je rock muzika i sva magija koju stvara.
Goran Bare, 19.2.2007.
p.s. ovo su samo najvažniji dogadaji i neka se ne uvrijede oni mnogi koje nisam spomenuo, a bili su neko vrijeme s nama.
!!! Start Code To Apply Top Banner !!!!
Custom top banner code by Eileen
!!! End Code To Apply Top Banner !!!
