DESCRIPTION:
Slozija san sendvice, nesto za cugu
busolu i vricu, krenija prema jugu.
Evo plana: 10 dana do Jadrana
trcecin korakon poput Conana za tri dana.

Kad dodjen doma prvo lec pa odma vanka,
na rivu tamo di je banka, sa ekipon,
narucit kavu s mlikon, casu vode i slusat nove zgode
Trac partija, dozivljaji s partyja, sta san kupija,
koliko san platija kuna, nove teorije turizma i baluna
i digniteta dok me truju cigaretama.

Standardna slika, modna revija cvika, uvik ista spika lokalnih umjetnika,
svi nesto gnoje, samo kroje i broje, mislin se dobro je, evo mene medju moje.

Evo me doma, bolje san odma, nema nervoza, odmaran mozak.
Evo me doma, dobre volje san odma, na materinoj spizi, sta skuva cu izist.

Masu poznatih lica, dva-tri nova vica, babe dide dica, tate mame kolica;
pijen Pipi, osjecan se hipi, u cvitu Mediterana poput bana,
koza mi upija bakreni suncani sok, sve je ok, sidimo do sumraka, do zalaska sunca
nebo se crveni, gore vatre u meni, sve cvate, procistilo cakre,
energija zubori ka potok, vec kontan kad cu na otok.

A prika vadi hobic šta ga je slozija za ponit, stari necu te odbit idemo na djoging.
Miris mora i borova, izbacujen olova sta se skupilo dok san se skolova.
Odjednon, sve je prosto, sto posto mogu shvatit onu staru 'ma ko ovo more platit'.

Evo me doma, bolje san odma, nema nervoza, odmaran mozak
Evo me doma, dobre volje san odma, na materinoj spizi, sta skuva cu izist.
Evo me doma, bolje san odma, nema nervoza, odmaran mozak
Evo me doma, dobre volje san odma, na materinoj spizi, sta skuva cu izist.