Fatalista - Trenuci ft. Tamara (Prod. by Rifle) (10/12) - Video
PUBLISHED:  Dec 13, 2011
DESCRIPTION:
Album "Trenuci" 2011. Tekst i download link u produžetku:
Download albuma: http://www.sendspace.com/file/5lm8yj
Download pjesme: http://www.sendspace.com/file/9xhjun

Tekst:

Kožne rukavice na rukama, pogled iza volana,
oči kriju tajne grada iza ispucalih kapilara,
kola parkirana stoje tu na obali grada,
vrijeme je, okreni ključ, idemo ponovo sanjat'.

I svijet se vrti oko krivina i semafora.
Samo se pusti radio svira uz zvuk motora.
Odškrini prozor da osjetiš zrak izvana,
zahvali Bogu na poslu svjestan šta to znači danas.

Lagani gas u centru grada i stani,
ako neko treba prevoz jer je zaglavio vani.
A noć ista k'o ostale, iste ulice pospane,
grad sakriva grimase iza magle kao posramljen.

Muzika s radija ispunjava praznine,
sasvim lagano opija, nosi dalje od rutine.
Istopljena svjetla grada izvode svoj ples na šoferšajbi.
Na trenutak svijet je lijep, vraća ti osmijeh stani samo na tren ...

i samo slušaj ...
samo jedan tren ...
i samo slušaj ...

On korača sam večeras pod svjetlima istog grada,
osjeća se naboj u vazduhu između fasada,
vrijeme je nebitan faktor kao i većina stvari,
tišina postaje preglasna i odzvanja u glavi.

Cigaru pali s mislima na drugom mjestu,
a tišinu kvari pokoji taksi koji plovi niz cestu.
Ulice se čine hladnije neg' prije,
mada, iskreno, ni prije tu se grijao nije zato se,

kupi i polako kreće u tamu, traga,
možda baš večeras bude sreće u baru,
možda nekoga na šanku budu zanimale priče,
da je ona tek večeras pokazala pravo lice, ali,

stvari se mijenjaju kad ostaneš na šanku sam,
svi prijatelji nestaju kada osvane dan,
ostaje sam uz pratnju laganog ritma,
prepušta se tonovima cijeli svijet nije bitan na tren.

I cijeli svijet nije bitan na tren ...
Samo jedan tren ...
I cijeli svijet nije bitan na tren ...

Hladne zidove prostorije krase ulična svjetla,
vrijeme je prestalo teći kao da nekoga čeka,
prigušeno svjetlo svijeće izvodi svoj ples u tmini,
elegantno uz tonove koji prkose tišini.

Ona i njen suprug u prostoriji su sami,
plešu isto kao nekad kada bili su mladi.
Naprosto magično, šta sve muzika smijera,
kol'ko mladosti ubrizgava u istrošena tijela.

Ona miluje ga očima i tačno zna šta misli,
lice dobija bore, al' pogledi ostaju isti.
Možda suludo zvuči, ona ispred njega gori,
možda sad suludo zvuči, al' on je još uvijek voli.

Sunce dodaje nove boje prostoriji, sviće,
kao da se svjetla boji muzika svira sve tiše,
iznenada ona se trza i počinje da drhti.
Ona je sama u stanu, lijepo se sjetiti mrtvih ...
follow us on Twitter      Contact      Privacy Policy      Terms of Service
Copyright © BANDMINE // All Right Reserved
Return to top