PUBLISHED: Oct 27, 2011
DESCRIPTION:
Reci mi, reci kako da znam
Kraj toliko ljudi ostati sam
Reci mi, reci kako da znam
Kraj toliko realnosti sanjati san
Gledam - ne vidim, slušam - ne čujem
Kraj toliko ljudi ostati sam
Gledam - ne vidim, slušam - ne čujem
Kraj toliko realnosti sanjati san
Svi dani su isti i prolaze ko metak
Srijeda je četvrtak, a četvrtak je petak
A petak liči na onaj dan od prije
Život prvo ti namiguje, a onda ti se smije
Gdje si bio ti te hladne zime
Poznajem te cijeli život, ne znam ti ime
I ne ličiš mi na čovjeka od krvi i mesa
Nego više na Alisu u zemlji čudesa
Reci mi razliku između sna i noćne more
Nešto kao razlika između svitanja i zore
Ja sam vjetar koji puše, snijeg sa Kilimandžara
Moja hladnoća i najtoplija srca para
Ja sam zec što čudnovatom šumom kroči
I dok padam ja gledam te ravno u oči
Percepcija se gubi gdje je gdje i što je što
Koliko znaš o sebi ako nisi iskusio dno
Izbjegavam lake misli upotrebljavam grube
Nek' se čuju ratni bubnjevi, nek' se čuju trube
Galeb što napušta sigurnost vlastitoga jata
Nek' se čuju ratni bubnjevi, nek' dođu psi rata
Trenutak prosvjetljenja, sada spreman sam na sve
Koliko vrijedi moje da i koliko vrijedi moje ne
Bez svijesti i osjećaja autokontrole
I najdublje rane više skoro pa ne bole